Koncesija na Hrvatsku

Nakon aerodroma, nacionalnih parkova, autocesta, što će ostati?

Samo tri mjeseca prije nego je najavljeno davanje u koncesiju svih autocesta u Hrvatskoj Vlada je francuskom konzorciju ZAIC u 30-godišnju koncesiju dala Zagrebački aerodrom. Smjena ministrice Holy na kratko je zaustavila njen plan da se u koncesiju daju nacionalni parkovi i parkovi prirode. Hoće li sljedeći biti otoci, šume, vode… Što će nam ostati?

Istoga dana kada je Vlada objavila kako namjerava u 30-godišnju koncesiju dati sve autoceste u zemlji, austrijski Strabag, koncesionar dionice autoputa Zagreb-Macelj samoinicijativno je podignuo cijenu cestarine za 15 posto. Jasno je time pokazao što čeka vozače kada se upravljanje nacionalnim bogatstvom (a prometna infrastruktura izgrađena novcem građana to zacijelo jest) povjeri privatnicima/strancima. Neće stoga čuditi ako ćemo za koju godinu, zbog previsokih cestarina, do Rijeke ponovno putovati starom Luizijanom preko Severina na Kupi i Delnica, a do Splita nekad glavnim prometnim pravcem, državnom cestom D1 preko Donjeg Lapca i Udbine.

Prvi hrvatski ministar vanjski poslova mr. Zdravko Mršić u svome blogu navodi kako je Hrvatska, pola godine nakon parlamentarnih izbora, u gospodarskom smislu jednostavno – stala. Pritom je možda pogriješio, jer nažalost Hrvatska trenutno ne stoji, već ide unatrag. I Luizijana i autocesta D1 izgrađene su, naime, u nekim prošlim vremenima, a kako stvari stoje hrvatski građani bi se na njih uskoro mogli vratiti.

Što će nam HAC i ARZ ako će autocestama upravljati stranci?

Ukoliko vlada, kako bi pokrpala proračun, uistinu strancima da koncesiju na autoceste, postavlja se pitanje što će nam onda poduzeća Hrvatske autoceste (HAC) i Autocesta Rijeka-Zagreb (ARZ), koje sada njima upravljaju? I što će se dogoditi s tisućama zaposlenih u tim društvima? Plan ‘restrukturiranja’ tih poduzeća kojeg je najavio ministar Hajdaš-Dončić u svjetlu najnovijih činjenica nekako ne sluti na dobro.

>>> Neljudska politika otpremnina: Otpušteni 50-godišnjaci HŽ-a postat će društveni luzeri i živi mrtvac

Ne treba zaboraviti ni da je prije samo tri mjeseca u 30-godišnju koncesiju dan i Zagrebački aerodrom i to francuskom konzorciju ZAIC. Smjena ministrice Holy na kratko je zaustavila njen plan da se u koncesiju daju hrvatski nacionalni parkovi i parkovi prirode. Gdje je tome svemu kraj? Hoće li sljedeći biti otoci, šume, vode?

Uz masovno ‘koncesioniranje’ po Hrvatskoj ne treba zaboraviti da će od 1. srpnja iduće godine po našim cestama, prugama i morima slobodno, bez ikakvih ograničenja prometovati i snažne europske prijevozničke tvrtke. Ponude li povoljniju cijenu prijevoza (a zbog novijeg voznog parka i manjih troškova održavanja to mogu) putnike će od Zagreba do Zadra voziti primjerice njemački Dauble Raisen a ne više zadarski Puntamika line. Prugama će kliziti Deutsche bahn, a ne više propali i opljačkani HŽ. Što će pritom biti s hrvatskim radnicima, nije teško za pretpostaviti.

Kada se brojnim koncesijama doda najavljena prodaja Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke uistinu je teško ne zapitati se što će uopće ostati?

Hrvati poput Ilira nestati u narednih 70 godina

Sve to neodoljivo podsjeća na situaciju u kojoj se zbog duga našla bankrotirana Grčka. Kako bi namaknuli neophodne milijarde, do 2015. se suglasila strancima dati koncesije za vađenje ruda, upravljanje aerodromima, morskim lukama, autocestama… Uz to, moraju prodati Grčku lutriju, Hellensku poštansku banku, luke Piraeus i Thessaloniki, kao i Grčku vodoprivredu, a 10 posto Grčkog telekoma preuzeti će Deutsche telekom. No, tu nije kraj, strancima će morati dati i dodatne vlasničke udjele u zračnim i morskim lukama koje će još biti u grčkom vlasništvu kao i javna zemljišta te naftnu kompaniju Hellenic Petroleum.

Hrvatska je naftna kompanija već davno prodana Mađarima (iako smo u njoj još formalno suvlasnici) a Vlada navodno za 1,5 milijardi eura namjerava MOL-u ponuditi još 19 posto dionica Ine. Time bi mađarska tvrtka i formalno postala većinski dioničar i apsolutni vlasnik Ine.

Ugledni znanstvenik Slavko Kulić ocjenjuje kako će Hrvati poput Ilira nestati u narednih 70 godina, ukoliko vladajuće elite nastave s ovakvom politikom. A dok se to ne dogodi, čini se da će biti robovi u vlastitoj zemlji.

Teško je razumjeti zašto se hrvatske autoceste ne bi pretvorile u dioničko društvo čije bi dionice bile ponuđene građanima ili, kao što se spominjalo, mirovinskim fondovima? Jer ako na zaradu računaju budući koncesionari, zašto je ne bi mogli ostvariti naši mirovinski fondovi? U konačnici bi od toga putem većih mirovina profitirali sami građani. Jer oni su i financirali gradnju autocesta kada su sve ove godine litru benzina plaćali 0,60 lipa skuplje zbog Naknade za izgradnju autocesta. Teško je stoga gledati kako će ih sada mirno prepustiti strancima da na njima zarađuju.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *