‘Raspikuća’ Linić u maniru Poncija Pilata prodaje Croatia osiguranje

svaki mjesec jedna firma za plaće i penzije

U Hrvatskoj za prodaju ima još zanimljivih tvrtki, prirodnih resursa i nešto infrastrukture, ali što onda kada za godinu dvije pojedemo i popijemo svoju vlastitu državu? A narod? Kakvo je to uopće pitanje?

Prodaja Croatia osiguranja je gotova stvar. Pitanje je samo kako će to hrvatski financijski sveznadar Slavko Linić izvesti, a da na sebe ne navuče gnjev javnosti i struke. Biti ministar financija i svoj posao obavljati rasprodajom imovine, zaduživanjem i povećanjem poreznih nameta zaista je vrhunac ekonomske maštovitosti. Kako li se samo toga dosjetio? Toliko o državnoj politici, očuvanju nacionalnog gospodarskog suvereniteta, a osobito obiteljskog srebra, preciznije zlatne koke kao što je Croatia osiguranje koja je prošlu 2011. godinu završila sa 104, 7 milijuna kuna dobiti. Naime, kada proda Croatia osiguranje i dobije priželjkivanih maksimalno dvije milijarde kuna s tim će novcem osigurati plaće javnom sektoru i mirovine umirovljenicima za otprilike jedan mjesec, a možda i polovinu slijedećeg. I to je to! Što reći nego zapljeskati našem financijskom genijalcu koji je otkrio formulu punjenja proračuna po modelu „svaki mjesec jedna firma za plaće i penzije“. U narodu se takvi zovu „raspikuće“ pa dok ide, ide, a onda u ubožnicu ili s pištoljem u mjenjačnicu. Doduše Linić će vrlo vjerojatno dobiti nagradu „ugledne“ međunarodne institucije kao najbolji ministar financija jugoistočne Europe uz što će ići i neka zvučna pozicija, plus apanaža i status. A narod? Kakvo je to uopće pitanje?

Alibi konzultanti

Kako bi izveo tu prodaju Linić poziva konzultante, tzv. stručnjake koji će snimiti situaciju u Croatia osiguranju i na tržištu te donijeti procjenu je li isplativije prodati ili zadržati CO u sadašnjoj vlasničkoj strukturi. Kako sada stoji stvari očito je da Linić ne zna kako će podijeliti plaće i mirovine u studenom i prosincu ove godine pa je sasvim izvjesno kako će konzultanti zaključiti svoju studiju sukladno toj potrebi. Na taj način Linić poput Poncija Pilata pere ruke za odluku i sve prebacuje na tzv. struku „koja će reći svoje“. I tko ga može pobiti? U Hrvatskoj za prodaju ima još zanimljivih tvrtki, prirodnih resursa i nešto infrastrukture, ali što onda kada za godinu dvije pojedemo i popijemo svoju vlastitu državu?

Repriza HT-a

Prije deset godina Linić je sudjelovao u sličnoj operaciji zajedno s tadašnjim kolegama Gorankom Fižulićem, Matom Crkvencem, Goranom Granićem i drugima, kada su debelo ispod cijene HT prodali Deutsche Telekomu. Kontroli paket je tada prodan za pola milijarde eura što si je kupac namirio za otprilike dvije, tri godine. Naime DT je ulaskom u Hrvatski telekom uveo pretplatu od 60 kuna što do tada nije postojalo i povećao cijene telefonskih razgovora za otprilike tri puta. Tadašnja koalicijska vlada je tim novcem platila plaće i mirovine u naredna cca tri mjeseca. Građani ove zemlje još uvijek u skupim telefonskim računima otplaćuju plaće i mirovine za ta tri mjeseca, a tako će ostati do daljnjega. Stoga je sasvim umjesno zapitati je li se isplatilo konačnu svotu zamijeniti beskonačnom otplatom? U slučaju CO će to značiti znatno veće premije osiguranja. Poslovni sektor će to osjetiti u većim režijskim troškovima, a građani, primjerice, u povećanju premija obaveznog osiguranja svojih automobila. Ali to možda i nije loše. Prema posljednjim istraživanjima u Europi smo peta nacija po debljini. Linićevo rješenje proračunskog manjka riješiti će debljine dobar dio nacije koji će automobile zamijeniti biciklima.

text i photo preuzeto sa dnevno.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *