SDP-ova privatizacija

Jednom komunist, uvijek komunist: Linić ‘nacionalizira’ 20.000 tvrtki kako bi ih prodao strancima

O koliko se apsurdnoj ideji radi govori jednostavna računica. Uzmimo da je neka od ‘posrnulih’ tvrtki danas vrijedi primjerice 6 jedinica. Nakon Linićevog ‘restrukturiranja’ koje će porezne obveznike stajati još 3 jedinice, poduzeće će vrijediti 9 jedinica. Pitanje glasi, zašto se takve tvrtke ne bi prodale smjesta za 6 jedinica umjesto poslije za 9 jedinica, od kojih će 3 platiti građani?

U maniri starih komunističkih vlastodržaca ministar financija Slavko Linić najavio je da će dvjestotinjak državnih službenika nacionalizirati 20.000 od ukupno 38.533 domaća poduzeća čiji su računi u višemjesečnoj blokadi. O tome hoće li država ili banka svoja potraživanja naplatiti ulaskom u vlasničku strukturu posrnulih kompanija, odlučivati će tročlana vijeća sastavljena od zaposlenika Ministarstva financija. Kada se tvrtka postavi na noge, država će prodati svoj vlasnički udio, većinom stranim ulagačima.

Zanimljivo je da je gotovo istovjetan plan neuspješno pokušala provesti bivša HDZ-ova vlada, još dok je ministar financija bio Ivan Šuker. On je međutim neslavno propao. Po tzv. modelu C država je na ime duga trebala ući u vlasničku strukturu posrnulih tvrtki. To je međutim uspjelo samo u jednom slučaju, poduzeća Badel 1862., za kojim se po sudu još uvijek vuku repovi.

Vlada radi sve ono što uspješne Vlade ne bi

– Vlada se uopće ne bi trebala baviti ‘spašavanjem’ pojedinih poduzeća već stvaranjem uvjeta za njihovo uspješno poslovanje. To znači da bi trebala stvoriti predispozicije za postojanje primjerice kemijske industrije, pa ako recimo Dioki uspije propasti i u takvim, povoljnim uvjetima, pojavit će se pet novih tvrtki na njegovom mjestu. Tako to rade uspješne Vlade – napominje profesor Ljubo Jurčić.

Analitičar Damir Novotny pak smatra da je Hrvatska u specifičnoj situaciji koja ne postoji nigdje drugdje u EU jer, kako tvrdi, trajna blokada računa zadužene tvrtke koja traje godinama, od koje se vjerovnici i banke mogu naplatiti kada i kako požele i kojoj država obračunava zatezne kamate na dugovanja, Uniji je potpuna nepoznanica.

Zanimljivo je da cijeli postupak djelomično podsjeća na kriminalnu privatizaciju 90-tih godina. Tada je ‘društveno vlasništvo’ (građana hrvatske) pretvoreno u ‘državno vlasništvo (HDZ) ‘ da bi se kroz sumnjivi postupak privatizacije pretvorilo u ‘privatno vlasništvo (tajkuni)’.

Nova kriminalna privatizacija, drugačiji put, isti učinak

Ministar Linić sada ide donekle drugim putem koji bi trebao polučiti isti krajnji rezultat. ‘Privatno vlasništvo’ će na ime duga pretvoriti u ‘državno vlasništvo’ (SDP) da bi ga prodajom ponovno pretvorio u ‘privatno vlasništvo’ (ovoga puta-stranaca).

O koliko se apsurdnoj ideji radi govori i jednostavna računica. Uzmimo da je neka od ‘posrnulih’ tvrtki danas vrijedna primjerice 6 jedinica. Nakon Linićevog ‘restrukturiranja’ koje će porezne obveznike stajati još primjerice 3 jedinice, poduzeće će vrijediti 9 jedinica. Pitanje glasi, zašto se takve tvrtke ne bi prodale smjesta za 6 jedinica umjesto poslije za 9 jedinica? Razlika je samo u tome što će 3 uložene jedinice platiti građani. To neodoljivo podsjeća na sanaciju hrvatskih banaka koje su poslije prodane za višestruko manju cijenu od cijene koštanja sanacije.

text i foto preuzeto sa dnevno.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *